Hoće li ovaj put zemlje eura poštovati pravila igre
Države zone eura i do sada su masovno kršile pravila Unije, a osobito je opasno što započete stroge mjere štednje guraju zemlje u sve dublju krizu. Limiti proračunskog deficita i javnoga duga postojali su i ranije no mnoge zemlje EU su ih ignorirale ili izigravale. Devalvacija eura prema dolaru Prošloga tjedna euro je pao na najnižu razinu prema dolaru u zadnjih 11 mjeseci (na 1,2983) pa mnogi analitičari predviđaju njegov skori pad i ispod 1,2 dolara za jedan euro, a ne isključuje se i klizanje prema paritetu, odnosno tečaju 1:1. S obzirom da je još u ljeto ove godine jedan euro vrijedio 1,45 dolara, ta njegova deprecijacija smatra se u SAD-u pravim slomom europske zajedničke valute i najboljim pokazateljem da ona jednostavno ne može opstati u obliku u kojem danas postoji. Europska Unija nastoji spasiti euro uspostavom čvršćih zajedničkih fiskalnih pravila, no to, pak, otvara novo ključno pitanje: zašto bi zemlje eura u krizi trebale ta pravila poštovati? Ista ta pravila, naime, postojala su i ranije, a veliki ih je broj zemalja ignorirao ili izigravao, što se najbolje vidi iz tablica u prilogu. Narušavanje suvereniteta Novi fiskalni pakt za eurozonu, koji bi nacionalni parlamenti trebali potvrditi sljedećih mjeseci, zadire u suverenitet članica na tri vrlo agresivna načina. Navest ćemo ih prema težini zadiranja. Prvo, zemlje članice će morati uvesti uravnotežene proračune kao ustavnu kategoriju, što će državama onemogućiti da u krizi vode anticikličnu politiku, odnosno da pomoću zaduživanja i deficita pomažu svojim privredama da izađu iz recesije kada se u njoj nađu. Drugo, zemlje članice morat će svoje nacionalne proračune, prije nego što ih usvoje njihovi parlamenti, slati na odobrenje tehnokratima u Bruxelles. Treće, ako će imati proračunski manjak veći od tri posto BDP-a, dobit će automatski kaznu, osim ako im 85 posto zemalja članica ne oprosti kaznu. No, broj glasova se određuje težinski - najveće gospodarstvo raspolaže s najviše glasova - što znači da će najveću težinu kod glasovanja imati Njemačka, a suvišno je i govoriti da se to mnogim narodima baš i neće svidjeti. Osobito zato što stroge mjere štednje koje su do sada već poduzete ne daju dobre rezultate, a građanima nanose sve nepodnošljivije tegobe. Primjer Irske Iz Irske dolaze vijesti kako je u trećem kvartalu ove godine zaposlenost pala za dodatnih 2,5 posto. Nezaposlenost muškaraca dosegnula je 17,6 posto, a žena 11,5 posto, dok je dugotrajno nezaposleno 56,3 posto ukupnog broja nezaposlenih. Unatoč tome, irska vlada pokušava u 2012. godini provesti smanjenje proračuna od čak 5,7 posto, a u godinama od 2013. do 2015 još 13 posto BDP-a. Analitičari upozoravaju da je to vrlo rizična strategija bez teorijskog uporišta. U jednom trenutku, politika će biti prisiljena prekinuti s oštrim mjerama kako bi zaustavila ljudske patnje, a tada će izlazak Irske iz eurozone biti neizbježan. Članak preuzet iz tjednog pregleda ST Investa d.o.o.
MMF: Kako dužničke krize uništavaju proizvodnju
Podaci za 154 zemlje od 1970. do 2008. pokazuju da dužničke krize i osam godina nakon svog izbijanja smanjuju obujam proizvodnje za osam postotnih bodova. Dužničke krize koje se odvijaju u povoljnom ekonomskom okruženju reduciraju rast proizvodnje za golemih šest do deset postotaka Visoka cijena krize Drastično povećanje razine javnoga duga i velike poteškoće s financiranjem s kojima se suočavaju neke europske zemlje, pobudili su interes analitičara za probleme koje stvara pretjerano zaduživanje država. I premda je uobičajeno mišljenje kako dužničke krize mogu pričiniti veliku štetu nacionalnim gospodarstvima, rijetke su studije istražile utjecaj dužničkih kriza na proizvodnju, a još manje ih je obratilo pozornost na vrijeme potrebno za oporavak nakon epizoda dužničkih kriza. Taj nedostatak pokušali su ispraviti istraživači Međunarodnog monetarnog fonda Davide Furceri i Aleksandra Zdzienicka, a njihova otkrića publicirana su u petak 2. prosinca u working paperu pod naslovom "Kolika je cijena dužničkih kriza?" Ekonomska literatura dobro poznaje tri glavna kanala kroz koja državne dužničke krize utječu na obim proizvodnje. Prvi je isključivanje država s međunarodnih tržišta kapitala nakon ogluhe, koje je u povijesti u prosjeku trajalo oko četiri godine. Drugi je kanal povećanje troška zaduživanja, u prosjeku u visini od 400 bazičnih bodova u godini nakon ogluhe. Treći je kanal međunarodna trgovina: u prosjeku se obujam trgovine nakon bankrota država smanjio za osam posto godišnje. Izbjegnute zamke Empirijska istraživanja odnosa državnih ogluha i rasta općenito su pokazala da dužničke krize mogu prouzročiti znatno sažimanje proizvodnje. No ti rezultati imaju dva nedostatka: nisu razlikovali kontrakcije proizvodnje zbog autonomnih razloga od onih prouzročenih dužničkom krizom, i nisu pravili razliku između tečajnih, bankovnih i dužničkih kriza koje se vrlo često pretapaju i jedna drugu pokreću. Furceri i Zdzienicka pokušali su izbjeći te zamke i dodatno analizirati učinke dužničkih kriza na proizvodnju u kratkom i u srednjem roku. Učinke krize provjerili su na povijesnim podacima za 154 zemlje u razdoblju od 1970. do 2008. godine i dobili vrlo čvrste dokaze da dužničke krize nanose golemu štetu obujmu proizvodnje i u kratkom i u srednjem roku. Neposredno nakon dužničke krize rast proizvodnje smanjuje se za oko šest postotnih bodova. Posebno, dužničke krize koje se odvijaju u povoljnom ekonomskom okruženju reduciraju rast proizvodnje za krupnih šest do deset postotaka. A u situacijama kada se niti bankovna niti tečajna (valutna) kriza nisu dogodile dvije godine prije, za vrijeme, niti dvije godine nakon njihova početka, dužničke krize smanjuju stopu rasta proizvodnje za osam postotnih bodova. Dugotrajne posljedice Dužničke krize povezane su s golemim gubicima proizvodnje i u srednjem roku: osam godina nakon početka dužničke krize, obujam proizvodnje je oko deset posto manji od razine na kojoj bi se nalazio da se predkrizni trend rasta proizvodnje nastavio bez poremećaja. No, ono što je možda najvažnije u MMF-ovoj studiji o cijeni dužničkih kriza, jest empirijski nalaz da se rast proizvodnje ne usporava samo nakon što neka zemlja postane nesposobna otplaćivati svoj javni dug, nego i nakon što veličina javnoga duga, domaćega i inozemnoga, preskoči stanoviti prag. U zaključku studije navedeno je da se rast proizvodnje smanjuje za oko 1,8 postotnih poena kada udjel ukupnoga duga u BDP-u pređe 70 posto, a za 2,4 postotna poena kada inozemni javni dug preskoči 80 posto BDP-a. Hrvatski ukupni javni dug danas je oko 60 posto BDP-a. Članak preuzet iz tjednog pregleda ST Investa d.o.o. __________ *) How Costly Are Debt Crises? Davide Furceri i Aleksandra Zdzienicka, MMF Working Paper 11/280, prosinac 2011. www.imf.org
Crobex tone prema drugom kriznom dnu
Cijene hrvatskih dionica posve su se odvojile od fundamenata i tonu kao kamen, u skladu s kretanjem cijena na glavnim burzama u svijetu. Zastrašujuća inercija Prošli tjedan donio je potop na ZSE-u: od 25 dionica u sastavu šireg indeksa Crobexa samo je jedna dionica zabilježila rast cijene na tjednoj razini (Riviera Adria, za 3,09 posto), a čak ih je pet doživjelo dvocifreni pad tržišne vrijednosti. Brzina pada Crobexa od gotovo pet posto je zastrašujuća i poprima veliku inerciju. Hrvatski indeks prošloga se petka spustio ispod oba zadnja lokalna minimuma (12. srpnja i 29. studenoga prošle godine) i brzo se približava kriznom dnu od 9. ožujka 2009. godine. Sada je još samo 458,47 bodova iznad katastrofičnog minimuma, a nastavi li padati brzinom iz prošloga tjedna, za propadanje do "drugoga dna" krize ili za snižavanje od oko 27 posto trebat će mu samo pet-šest trgovinskih dana. Prelijevanje krize Naravno, s AD Plastikom, Adrisom, Beljem... nije se dogodilo ništa što bi trebalo izazvati pad njihove tržišne vrijednosti od pet ili osam posto na tjedan. Riječ je o prelijevanju krize iz europskog okruženja, dodatno začinjenim povećanim autohtonim hrvatskim rizikom. Članak preuzet iz tjednog pregleda ST Investa d.o.o.
Kako spasiti kapital od bankrota Grčke
Analitičari predlažu investitorima nekoliko tehnika za zaštitu ulaganja od posljedica grčkoga bankrota, za koji tržište vjeruje da se nastavlja. Prijeteći gubici Sporazumom o reprogramu i otpisu dugova iz srpnja ove godine Grčka je već pala u ogluhu, no čini se da to neće biti sve; kako sada stvari stoje grčki vjerovnici morat će toj državi otpisati možda i do 60 posto svojih potraživanja. No, kreditorima ne duguju samo države, nego i privatni dužnici: tako svi grčki dužnici duguju francuskim bankama 53,9 milijardi eura više nego što od njih potražuju, njemačkima neto 19,3 milijardi, te japanskim, portugalskim, američkim, španjolskim i britanskim bankama još oko 30 milijardi eura neto. Za Amerikance je posebno pitanje kako bi se grčki bankrot i snižavanje rejtinga još nekim europskim državama, osobito Francuskoj, odrazili na tržište derivata navodno vrijedno 600 bilijuna dolara. Samo četiri američke banke, tvrdi portal Money morning, drže 95,9 posto derivata: to su JPMorgan Chase, Citigroup, Bank of America i Goldman Sachs. U takvim okolnostima moguć je tržišni kolaps kakav se dogodio 2008.-2009. nakon sloma Lehmana. Kako se ulagači mogu od njega zapštiti, pitanje je koje ovih dana mnogi postavljaju pa prenosimo savjete portala Money Morning. Četiri strategije za spas Zadajte naloge za automatsku prodaju pozicije (trailing stops) ako cijena padne ispod neke razine. Tako ulagači mogu uhvatiti rast cijena dionica, a spriječiti gubitke i staviti novac na stranu ako cijene počnu padati. I nvestirajte u commodities. Držanje stanovitog dijela portfelja u energentima, osnovnim prehrambenim namirnicama i plemenitim metalima može sačuvati imovinu jer se očekuje da im cijena dugoročno može samo rasti. Treba se koristiti tehnikom kupovanja uvijek za isti iznos novca (dollar cost average) tijekom duljeg vremena bez obzira na fluktuacije cijene. Investirajte globalno . Dodatni novac ulažite u glocal kompanije, s globalnim i lokalnim aktivnostima, s bilancama poput tvrđave, globalno raspoređenim prihodima i iskusnim menadžmentom, koje isplaćuju redovnu dividendu. I tu treba koristiti tehniku uprosječivanja. I te se kompanije mogu naći u poteškoćama, ali iskustvo pokazuje da su dividende najbolja zaštita u krizi. Šortajte financijske vrijednosnice. Agresivniji ulagači mogu ulagati u kratke pozicije (short selling), u pojedine banke ili čitav financijski sektor. "Naposljetku, oni su nas u doveli u ovu nevolju, pa zašto im ne bismo malo uzvratili", piše portal Money morning. Članak preuzet iz tjednog pregleda ST Investa d.o.o.
Todoriću upravljanje, ali ne i većinsko vlasništvo u Mercatoru?
Navodno će Agrokor kao svoj udjel u holding za kupnju Mercatora uložiti dionice Konzuma, no Slovenci očekuju cash, a ne dionice. Operacija Mercator Najvažniji aktualni proces za hrvatsko tržište kapitala svakako je nastojanje Agrokora da s partnerima EBRD-om, IFC-om i JP Morganom kupi natpolovični udjel u slovenskom trgovačkom lancu Mercatoru, za što se vjeruje da bi konzorciju trebalo 832 milijuna eura (izvornih informacija o toj kombinaciji nema, pa se oslanjamo na pisanje slovenskih medija). Mercator bi preuzela nova holding kompanija sa sjedištem u Zagrebu, kojoj bi holding Agrokor bio većinski vlasnik, i to najvećim dijelom kapitalom, a manjim dijelom zaduživanjem. Kao svoj dio kapitala Agrokor bi u taj holding unio svoje dionice Konzuma, kojima je trenutna tržišna vrijednost na ZSE-u 362 milijuna eura. Plan za osvajanje Mercatora je odličan za hrvatsku privredu, a način financiranja zvuči kao briljantna poslovna kombinacija, mada nije posve jasan, osim, dakako, u dijelu uzimanja kredita. Slovenci, naime, očekuju da im se Mercator plati gotovinom da mogu vratiti svoje dugove, a ne dionicama Konzuma ili holdinga. Znači li to da će Ivica Todorić prodati dio Konzuma povrh 51 posto? Vlasnički odnosi Nije jasno, jer to nije otkriveno, ni kakvi će biti vlasnički odnosi, no ne mislimo da je to problem. Za Agrokor je važno da stekne poslovnu kontrolu nad budućim lancem stvorenim povezivanjem Mercatora i Agrokora, a vlasnička prevlast mu je, s obzirom na kvalitetne partnere, manje važna. Ne treba zaboraviti da EBRD već posjeduje 8,33 posto Agrokora, tako da bi se lako moglo desiti da Ivica Todorić u budućoj kombinaciji stekne poslovno upravljanje, ali ne i pretežiti vlasnički udjel. Članak preuzet iz tjednog pregleda ST Investa d.o.o.
