Bliži se finale europske utrke za kaspijski plin
Za dva tjedna ističe rok u kojem operateri plinovoda trebaju dati svoje ponude BP-u i Statoilu za transport plina iz Azerbejdžana.
Tri europska projekta
Prvi listopada 2011. godine je krajnji rok do kojega operateri plinovoda trebaju podnijeti svoje ponude za transport plina do europskih zemalja vlasnicima koncesiju za eksploataciju prirodnoga plina na kaspijskom nalazištu Shah Deniz. Koncesiju za to polje ima konzorcij pod vodstvom britanskog BP-a i norveškog Statoila, a plin bi s Kaspijskog jezera trebao poteći 2017. godine. Proizvodnja bi trebala iznositi 16 milijardi prostornih metara (bcm) plina na godinu, od čega bi 10 bcm bilo raspoloživo za izvoz.
Za taj plin zainteresirane su tri skupine ulagača u plinovode. Prvi među njima, Transjadranski plinovod ili TAP, povezao bi postojeću infrastrukturu u Turskoj s Italijom. U tom projektu norveški Statoil ima većinski udjel, a njegove bi cijevi prolazile kroz Grčku i Albaniju. Sličan je i projekt ITGI (Interconnector Turkey-Greece-Italy) kojemu je Europska Unija osigurala dotaciju od sto milijuna eura, a računa na isti plin kao i TAP, samo bi ga transportirao nešto dužim putem kroz Grčku, rutom koja bi zaobišla Albaniju.
Najambiciozniji projekt s nazivom Nabucco planira gradnju posve novoga cjevovoda dugog 3300 kilometara, od Kaspijskog mora i Azerbejdžana, preko Turske, Bugarske, Rumunjske, Mađarske sve do Austrije i njezinih susjeda. No, s cijenom od osam milijardi eura taj je plan i daleko najskuplji među spomenutima. Nabucco bi trebao proraditi kad i Shah Deniz, 2017. godine, a Europska Unija mu je namijenila 200 milijuna eura pomoći.
Južni plinski koridor
Nabucco će, međutim, imati protočnost od 31 bcm na godinu, tako da mu kaspijski plin neće biti dovoljan i morat će naći dodatne izvore u regiji Bliskog Istoka. Zasad mu to ne uspijeva. Iran je u zavadi s EU zbog svojega nuklearnog programa, a i sam je prisiljen uvoziti plin iz Turkmenistana. Na plin iz tog izvora računali su i Europljani, ali dok je na riječima davao potporu Nabuccu, Turkmenistan je ugovore o prodaji svoga plina u protekle dvije godine sklopio s Rusijom, Kinom i Iranom. Irak je, pak, još uvijek suviše razjedinjen.
Unatoč neizvjesnosti oko izvora plina, Europska komisija je 7. rujna još jednom potvrdila odlučnost da otvori Južni plinski koridor za dopremu kaspijskog i bliskoistočnog plina do Europe.
Glavni konkurent Nabuccu je ruski Južni tok, u koji kapital uz ruski Gazprom namjeravaju uložiti talijanski Eni, francuski EDF i njemački Wintershall. Tri tvrtke iz Europske Unije potpisale su ugovor s ruskim plinskim divom u petak 16. rujna: Eni je preuzeo 20 posto uloga, a EDF i Wintershall po 15 posto. Južni tok trebao bi transportirati plin cijevima položenima po dnu Crnoga mora. Samo taj podmorski dio, prema riječima izvršnog direktora Enija, trebao bi stajati 10 milijardi eura.
Čak 63 bcm ruskoga plina na godinu trebalo bi sjevernim krakom Južnoga toka stizati u Bugarsku, Srbiju, Mađarsku, Sloveniju, Austriju i Italiju, te u Grčku i Italiju južnim krakom. Ukupna duljina tog cjevovoda bila bi 3700 kilometara, a trebao bi proraditi 2015. Partneri će projekt predstaviti potencijalnim kreditorima u prvoj polovici iduće godine.
Postoje i planovi za Bijeli tok, koji nije plinovod, nego sustav prijevoza kaspijskog plina preko Crnoga mora do Rumunjske posebnim brodovima.
