Fondovi.hr - investicijski fondovi

Osim što je učinio katastrofalnu pogrešku povisujući kamatu, ECB je intervenirao premalo da spriječi panični rast troškova zaduživanja eurozone.

Beskonačno Trichetovo isticanje da se “moraju zauzdati inflatorna očekivanja”, u vrijeme masovnog razduživanja šokira analitičare

Zaduživanje opet poskupljuje

U svibnju prošle godine, u vrijeme panično naglog porasta prinosa na španjolske i talijanske državne obveznice, Europska centralna banka (ECB) intervenirala je kroz svoj Program za kupnju europskih državnih zadužnica (Securities Market Program – SMP) na otvorenom ili sekundarnom tržištu i tijekom sedam tjedana trajanja programa do 9. srpnja 2010. kupila je tih vrijednosnica za iznos od 54,5 milijardi eura. Tom intervencijom uspjela je smiriti paniku i spustiti prinose (i kamatu) na španjolske i talijanske državne obveznice na razinu od oko pet posto, za koju se vjeruje da predstavlja granicu između nelikvidnosti i insolventnosti zemlje dužnika.

Ali, u srpnju i kolovozu ove godine ti su se prinosi ponovo vratili iznad 6,20 posto pa je ECB ponovo intervenirala i počevši od 4. kolovoza kupila na otvorenom tržištu zadužnica za gotovo 80 milijardi eura. Cijena talijanskog i španjolskog 10-godišnjeg duga ponovo je snižena na pet posto i svijet je donekle odahnuo. Ali zadnjih dana i tjedana Italija je opet na neodrživih 5,67 i Španjolska na 5,35 posto, dok je prinos na njemačke zadužnice s istim rokom dospijeća potonuo na rekordno niskim 1,80 posto.

Europska centralna banka, po svemu sudeći, ispunjavala je ulogu “pozajmitelja posljednjeg utočišta” za Španjolsku i Italiju, ali ne u dovoljnoj mjeri. ECB-ove intervencije ne mogu se niti usporediti s intervencijama američke centralne banke FED-a (Federal Reserves System), a golema je razlika i u rezultatima tih intervencija: četiri godine nakon izbijanja velike svjetske panike 2007. nezaposlenost je u zoni eura 10 posto, a u SAD 9,1 posto. U odnosu na početak 2010. godine, vrijednost referentnog američkog indeksa S&P veća je za 6,3 posto, a referentnog europskog indeksa Estoxx50 niža je za katastrofalnih 29,7 posto.

Od početka svojih neortodoksnih intervencija FED je kupio 1.675 milijardi američkih državnih zadužnica ili 16,5 posto ukupnog saveznog duga, na razini 8,7 posto američkog BDP-a, plus obveznice izvedene iz hipotekarnih stambenih kredita (MBS) u vrijednosti od 885 milijardi dolara. Europska centralna banka kupila je kroz svoj program državnih dugova eurozone za 152,5 milijardi eura ili samo dva posto ukupnog europskog državnog duga, a obveznica s pokrićem u imovini za samo 60 milijardi eura. Ukratko, FED-ove su intervencije bile deset puta veće od europskih!

ECB i FED: zapanjujuće razlike

Zapanjujuće su i razlike u vođenju politike cijene primarnog novca, počevši od lipnja 2008., kada je ECB povećao svoju ključnu kamatu na prekonoćne pozajmice na 5,25 posto, a FED spuštao svoju kamatu prema samo dva posto. Oko sredine prošle godine prekonoćna kamata eurozone i SAD-a bila je izjednačena na 0,20 posto, ali tada je ECB počeo svoju kamatu podizati sve do 1,37, da bi danas bila na 0,85, dok je FED davao bankama pozajmice za samo 1,12 posto i još objavio da će njegova kamata biti praktično nula (kad se uzme u obziz inflacija – realno negativna!) najmanje do sredine 2013.

Zašto američka monetarna vlast pojeftinjuje svoj novac, pojeftinjuje zaduživanje i investicije poduzećima, kao i kupovinu na kredit građanima potičući tako oporavak, dok Europska centralna banka poskupljuje novac i drži Europu, a s njom i čitav svijet, u produljenoj recesiji? Odgovor se, dakako, krije u fundamentalnim pogledima na bit monetarne politike. Europska je pod utjecajem pretpotopne austrijske škole po kojoj je monetarnu politiku stalno potrebno držati “zategnutom” da ne bi izbila hiperinflacija, i pod dojmovima njemačkih predratnih iskustava, makar inflacije nema nigdje na vidiku, štoviše, svijet stenje pod teretom deflatornih pritisaka i razduživanja bez premca u zadnjih 70-ak godina.

Posljednje utočište

“ECB zadržava svoj kolosalni kapacitet za intervenciju da bi osigurao preživljavanje eurozone, a da je upravo to danas u pitanju, nemojte sumnjati ni najmanje”, piše briljantni bloger Erwan Mahe na portalu Seeking Alpha.

Jedina institucija koja se može suprotstaviti napetostima u eurozoni je pozajmitelj posljednjeg utočišta, a to je ECB. Ulogu koju ima prema bankama ECB mora obaviti i prema državama. Danas kada su izložene vanjskom šoku, zemlje eurozone su na milosti i nemilosti tržišta koje od danas na sutra može obustaviti financiranje i tako gurnuti svaku zemlju u začarani krug nelikvidnosti, viših kamata na pozajmice, insolventnosti i tako dalje. U svim drugim većim monetarnim područjima (SAD, VB, Švicarska, Japan) centralne banke suprotstavljaju se takvom razvoju događaja, samo ECB ne misli da bi to trebao činiti odlučno i brzo.