Nafta u contangu
Interventna ponuda iz pričuva naglo je pojeftinila naftu, ali i omogućila trgovcima da je sada kupe, uskladište, i kasnije prodaju uz siguran profit.
Gdje je katastrofa?
Prodaja nafte iz interventnih pričuva najrazvijenijih zemalja (ukupno 60 milijuna barela, po dva milijuna na dan) iznenadila je trgovce i analitičare pa sad svi pokušavaju shvatiti što se iza nje krije, a brzo se otkrivaju i neki neželjeni popratni učinci, kao što je cjenovni contango.
Naime, otpuštanje iz strateških rezervi ima smisla kada nastupi neka velika nevolja, prirodna katastrofa ili veći poremećaj u opskrbi. Barem je tako bilo prilikom ranijih oslobađanja, 1991. zbog Zaljevskog rata ili 2005. nakon udara uragana Katrina i uništenja naftnih platformi u Meksičkom zaljevu.
Ničega takvog ovaj put nema pa razloge za otpuštanje rezervi analitičari vide ponajviše u nastojanju da se snizi cijena nafte, budući da je njezina skupoća počela ugrožavati ekonomski oporavak nakon velike financijske panike 2008.-09. I, naravno, u nastojanju da se popravi pozicija Baracka Obame pred predsjedničke izbore. Potez je u tom smislu i uspio, nafta je u četvrtak naglo pojeftinila, no pojavio se i fenomen koji bi taj efekt mogao brzo poništiti: veliki contango.
Nafta se povlači sa spot-tržišta
Ponovo se, naime, događa da je cijena ugovora za isporuke nafte u tekućem mjesecu (futuresa) niža nego za isporuke za 11 ili 12 mjeseci. Ako je ta razlika dovoljno velika, ona trgovcima omogućuje da kupe naftu, uskladište je (na primjer, u usidrenim tankerima), i prodaju s isporukom za koji mjesec uz zajamčenu dobit. No, nafta se tako sklanja sa spot-tržišta, a to izaziva nestašicu i – diže cijenu!
