‘Njemačko čudo’ u Velikoj recesiji
Zašto se 2008.-2009. u Njemačkoj, za razliku od gotovo svih ostalih zemalja u svijetu, unatoč drastičnom padu BDP-a broj zaposlenih povećao, istražili su NBER-ovi analitičari
Recesija bez premca
“Kako objasniti čudo njemačkoga tržišta rada u recesiji?” naslov je studije* nedavno objavljene u seriji Working papers američkog Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja (NBER), autora Michaela Burde sa Sveučilšta Humboldt u Berlinu i i Jennifer Hunt s kanadskog McGill sveučilišta. Dvoje istraživača pokušalo je naći rješenje zagonetke zašto njemačko tržište rada gotovo da nije ni osjetilo veliku svjetsku recesiju iz 2008. i 2009. godine, a njihova bi otkrića mogla biti zanimljiva i Hrvatskoj.
Baš kao i Sjedinjene Države i Njemačka je 2008. doživjela recesiju bez premca od Velike depresije 30-ih godina prošloga stoljeća. Njemački bruto domaći proizvod pao je od vrha u prvom kvartalu 2008. do dna za čak 6,6 posto, što je bilo znatno više od američkih 4,1 posto. No dok je u istom razdoblju nezaposlenost u Americi skočila sa 4,5 na čak 10 posto, u Njemačkoj se – smanjila! Taj podatak za Njemačku u oštrom je kontrastu i prema iskustvima ostalih europskih zemalja: još više nego u Americi, zaposlenost se u krizi smanjila u Španjolskoj i Irskoj, dok se, primjerice, Velika Britanija našla “na pola puta” između SAD i Njemačke. Pritom, najnoviji su podaci za Njemačku u oštroj suprotnosti i s njezinim prijašnjim recesijama. Što je, dakle, tome uzrok?
‘Nedostajući’ otkazi
Jedno od objašnjenja za tu povijesnu anomaliju i “njemačko čudo zaposlenosti” jesu pesimistična očekivanja i slabije zapošljavanje u vrijeme prethodne ekonomske ekspanzije, nakon čega je logično uslijedilo i manje otkaza kada se pojavila nova recesija. Prema izračunima autora, manje zapošljavanje u vrijeme uzleta objašnjava 41 posto “nedostajućeg” pada zaposlenosti u recesiji.
Druga komponenta odnosi se na velike promjene u institucijama (pravilima igre) tržišta rada do kojih je u Njemačkoj došlo od sredine 1990-ih godina naovamo. Čini se da je sve češće osobno (privatno) pregovaranje zaposlenika o radu pojednostavnilo i pojeftinilo prilagodbu privatne industrije i tako nadomjestilo tradicionalno “državno” skraćivanje radnog vremena u krizi. Vezivanje nagrađivanja uz odrađene sate, koje poslodavcima omogućuje da izbjegnu preplaćivanje u dobra vremena, smanjilo je i broj otkaza u krizi. Tako, premda smanjivanje broja radnih sati po zaposleniku u recesiji nije neuobičajeno, neočekivana je posljedica bila da je veći broj zaposlenika mogao sačuvati zaposlenje.
Prilagodljivost radnika i poslodavaca, veća elastičnost tržišta rada i slične institucije zapošljavanja i u Hrvatskoj se često navode kao put izlaska iz krize. No, ako postoji pouka iz njemačkog iskustva, čini se da ona glasi kako je krutost tržišta rada potrebno ublažavati u vrijeme uzleta ekonomije, a ne s njim čekati dolazak krize i recesije.
