Presudni tjedan za Europu
U nedjelju bi europski politički čelnici napokon trebali predstaviti cjelovito i sveobuhvatno rješenje za europsku dužničku krizu. Grčke 10-godišnje obveznice prodaju se za samo 40 centa za euro i mnoge su europske banke tu vrijednost već proknjižile u bilancama.
Master-plan za krizu
Ovo je ključni tjedan za rješavanje europske dužničke krize: europski dužnosnici okupljeni prošloga tjedna u Parizu navodno su se suglasili “da će poduzeti sve mjere potrebne za stabilizaciju europskog financijskog sustava” i zaustaviti bujanje i širenje problema, a svoj grandiozni plan predstavit će u nedjelju 23. ovog mjeseca na sastanku u Bruxellesu. Pritisci na EU da požuri s rješavanjem krize stižu sa svih strana, iz Amerike od predsjednika Obame i ministra financija Geithnera, iz Međunarodnog monetarnog fonda, iz Ujedinjenog Kraljevstva i zemalja u razvoju, ponajviše da se znatno poveća i ojača europski fond za financijsku stabilizaciju i kapitaliziraju banke ugrožene ulaganjima u državne obveznice zemalja južnog europskog oboda.
Prošloga tjedna nekoliko je događaja zaoštrilo europsku dužničku krizu. Nakon Fitcha i S&P je snizio rejting Španolskoj, što je svjetla reflektora skrenulo s Grčke i usmjerilo na tu zemlju. Španjolska je pala za jednu prečku na bonitetnoj ljestvici ponajviše zbog vladina neuspjeha da smanji proračunski deficit s previsokih devet na planiranih šest posto. Nakon snižavanja rejtinga, prinos na španjolske 10-godišnje zadužnice ponovo je skočio na 5,24 posto. Španjolska bilježi i ustrajnu katastrofičnu razinu nezaposlenosti od čak 21 posto, daleko najvišu u Europi te prezaduženost stanovništva koje je masovno ulagalo u nekretnine na vrhuncu manije. Tako da javni dug od relativno niskih 60,1 posto BDP-a ne daje pravu sliku financijskog stanja zemlje.
Gubici već proknjiženi
Drugi impuls zaoštravanju europske dužničke krize dala su javna razmišljanja upućenih stručnjaka i dužnosnika EU kako će privatni kreditori morati otpisati, odnosno oprostiti Grčkoj puno veći dio svojih potraživanja nego što su to učinili sporazumom iz srpnja (u jednoj varijanti 21 posto). Grčke 10-godišnje obveznice sada se ne mogu prodati za više od 40 centi za euro i mnogi su vjerovnici u svojim knjigama već proveli u cijenu, što znači da su trajno “realizirali” gubitke. S druge strane, analiza washingtonskog Instituta Peterson, pokazuje da bi Grčka mogla servisirati svoj dug i prema postojećem dogovoru, ali da bi za to morala postići primarni proračunski suficit veći od šest posto, za što mnogi analitičari ne vjeruju da je realno.
Također, u javnost je procurilo da bi se od europskih banaka moglo tražiti da povećaju svoj osnovni jamstveni kapital s dosadašnjih šest na devet posto bilance.
Traži se politički konsens
Prošloga tjedna predsjednik ECB-a na odlasku Trichet upozorio je da kriza postaje sistemska, a britanski premijer Cameron rekao je da euro zona ima još samo koji tjedan vremena da riješi krizu. Sve je to pridonijelo jačanju osjećaja hitnosti, no europska je kriza široka i kompleksna. Potrebno je restrukturirati grčki dug, rekapitalizirati banke i od nepovjerenja tržišta zaštititi ostale državne dužničke papire. No, europski politički vođe još nisu pokazali da su suglasni oko načina kako bi se to sve učinilo.
