Zlato je prestalo biti novac prije točno 40 godina
15. kolovoza 1971. predsjednik Nixon ukinuo je obvezu SAD-a da dolare isplaćuje u zlatu: zlato od tada više nije novac, ali ulogu jedinog čuvara vrijednosti zadržalo je do danas. Zašto?
Najdugovječnije “štampane valute”, funta i dolar, prema zlatu su izgubile 99,5 posto svoje kupovne snage.
Nixon nije imao izbora
Prošloga tjedna, u ponedjeljak 15. kolovoza, prošlo je točno 40 godina otkako su Sjedinjene Države odlučile da više neće za dolare isplaćivati zlato. Time je zlato prestalo biti novac (službeno sredstvo plaćanja te iskazivanja i pohrane vrijednosti), a dolar je ostao bez svoje “zlatne podloge” ili zlatnoga standarda, i postao je “proizvedena” ili fiat valuta.
Tako je 15. kolovoza 1971. odlučio tadašnji američki predsjednik Nixon jer, kako piše William Greider u svom remekdjelu “Tajne hrama” (Globus Zagreb 1991.), “u tom trenutku nije imao drugi izbor. SAD je dulje od desetljeća isplaćivao milijarde u zlatu stranim potražiteljima i rezerve u Fort Knoxu brzo su se iscrpile. Te godine strane financijske institucije nakupile su dolarskih potraživanja u ukupnom iznosu od 36 milijardi dolara, a zemlja je u zlatnim rezervama, kojima je jamčila međunarodnu konvertibilnost dolara, imala još samo 18 milijardi dolara…”
Zlato skuplje no ikada
Ovih dana mediji imaju dodatni razlog za podsjećanje na 15. kolovoza 1971.: 40 godina nakon što je prestalo biti novac, zlato je u dolarima skuplje no ikada. Stoga se nameće pitanje: je li zlato postalo toliko vrednije, ili je dolar mjereći zlatom postao za toliko manje vrijedan?
Bloger Nick Barisheff s portala Seeking Alpha piše da je prije 40 godina počeo kolosalni eksperiment s fiat novcem kao sredstvom za držanje monetarnih pričuva, eksperiment koji je bio osuđen na propast od prvoga dana budući da se u cijeloj povijesti niti jedan fiat novac nikada nije pokazao uspješnim. Kretanje cijene zlata danas najbolji je dokaz: dolar i druge “papirne” valute možda služe kao sredstvo plaćanja, za iskazivanje cijena i računovodstvo, ali zadaću očuvanja vrijednosti ponovo je snažno preuzelo zlato.
Suvremenom čovjeku nije lako shvatiti zašto je to tako. Standardno je objašnjenje da zlato posjeduje “ugrađenu” ili “unutarnju” vrijednost, a i količina mu je ograničena, što znači da ga vlasti, za razliku od novca bez zlatne “podloge”, ne mogu proizvoditi po volji i time mu smanjivati vrijednost, odnosno “kvariti” ga. No što osim oskudnosti pridaje zlatu tu “intrinzičnu” vrijednost?
Počelo je s nakitom
Vjerojatno njegov sjaj i otpornost na oksidaciju, zbog čega je već u prapovijesti bio prikladan za kićenje ljudi radi privlačenja suprotnog spola i održanja vrste (lako bi se mogla dokazivati teza da vrijednost zlata, a potom novca, zapravo potječe od seksa). A tu je i mistika koja izvire iz zlata i budi religiozne osjećaje, na kojima pak nastaje interpretacija da zlato “dolazi od Boga”, za razliku od papirnatog novca koji proizvode ljudi. No dok nema tog papirnatog novca kojim se može kupiti ljubav, postavlja se pitanje postoji li uopće limit cijene zlata u fiat valuti?
Jedini mogući pristup u traženju odgovora bio bi sagledati odnos ponude i potražnje, i upravo to čini Nick Barisheff u svojem komentaru. Po njegovim riječima, ukupna financijska sredstva koja danas postoje u svijetu procjenjuju se na 200 bilijuna dolara, a ukupna količina zlata “iznad zemlje” na tri bilijuna, a povećava se svake godine za oko sto milijardi dolara.
Polovicu zlata posjeduju države u svojim pričuvama (i ne prodaju ga ni po kojoj cijeni), a polovicu privatni vlasnici. Kada bi se samo pet posto od tih 200 bilijuna željelo investirati u zlato, tada bi 10 bilijuna dolara pokušavalo kupiti 1,5 bilijuna zlata u privatnom vlasništvu. Ne bi se, dakle, trebalo iznenaditi ako cijena zlatu jako, jako poraste.
Što bi mislili Marsovci
Warren Buffet se pred studentima rugao zlatu: “Iskopavamo ga iz zemlje u Africi ili na sličnim mjestima. Potom ga rastalimo pa opet iskopamo veliku rupu u zemlji u koju ga spremimo i plaćamo ljude da okolo stoje i čuvaju ga. A od njega nema nikakve koristi. Ako nas netko gleda s Marsa, taj se u čudu češka po glavi.” A što je papirnati novac? Vlasti posijeku drveće, izrade papiriće i na njima napišu neke brojke pa ih silom zakona proglase platežnim sredstvom. To je novac koji nastaje ni iz čega, podlogu ima u dugu, a štampa se bez ikakvih limita. Najstarije takve valute, britanska funta i američki dolar, od početka postojanja izgubile su prema zlatu 99,5 posto svoje kupovne moći. Marsovci bi se češkali po glavi…
Barisheff zaključuje: “Osim ako vlade po svijetu neće prestati trošiti više nego što prihoduju i emitirati beskonačne količine fiat novca, cijena plemenitih metala će nastaviti rasti, a vrijednost štampanog novca će i dalje erodirati. U takvim okolnostima, posjedovati plemenite metale najbolji je način da se u krizi zaštite portfelji i sačuva ušteđena imovina.”
