Fondovi.hr

Uloga Kine u proteklih je nekoliko godina značajno izmijenjena. Od zatvorene zemlje skrivene iza komunističke zavjese, do jednog od glavnih pokretača svjetskog gospodarstva na kojeg danas svi računaju. Dvoznamenkaste stope rasta u jeku svjetske financijske krize dodatno su ojačale epitet svjetskog motora čiju snagu mnogi danas vide kao jedini spas poljuljanog svjetskog ekonomskog poretka i prosperiteta. Kineski nominalni BDP u drugom kvartalu ove godine bio je veći od Japanskog, čime Kina postupno preuzima titulu drugog najvećeg svjetskog gospodarstva. Prošle godine kinesko tržište automobila po veličini je preteklo američko i time je postalo najveće na svijetu. Kina je najveći svjetski izvoznik te najveći kupac željezne rude, a po uvozu nafte nalazi se na drugom mjestu. Ovaj kratki uvod dovoljno dočarava rastuću ulogu Kine u globalnom gospodarstvu, no fokus ovog osvrta ipak će biti usmjeren na temu koje se u posljednje vrijeme u kontekstu Kine često spominje - nekretninski sektor. Nekretninsko tržište Cijene nekretnina u Šangaju i Pekingu posljednjih godina porasle su za nekoliko puta. Posljedica toga je strah kod investitora da se radi o novom imovinskom balonu koji bi mogao uzrokovati financijske potrese širih razmjera. Mnogi ekonomisti upozoravaju na sličnost s događanjima u Japanu osamdesetih godina i u SAD-u iz nedavne prošlosti. No, ključna razlika u takvim usporedbama leži u činjenici da je bankarski sustav Kine neusporedivo manje izložen hipotekarnim kreditima (prema nekim procjenama ukupna kreditna izloženost nekretninskom sektoru u Kini iznosi 40% BDP-a, dok je u SAD-u iznosila 80% 2007. godine), kineska kućanstva karakterizira rastuća kupovna moć, veća sklonost štednji i velika migracija ruralnog stanovništva u urbane sredine. Iako je neminovna činjenica da cijene nekretnina u pojedinim gradovima (uglavnom onim najvećim) uistinu rastu nevjerojatnom brzinom koja opravdano izaziva i zabrinutost vladajućih, pažnju treba obratiti i na ostala područja gdje je primjetan znatno umjereniji rast cijena. Upravo ta ostala područja bacaju potpuno drugo svjetlo na cijelu sliku i drastično primiruju potencijalne strahove poglavito kad se u obzir uzmu fundamentalni razlozi snažne potražnje za nekretninama u urbanim sredinama. Pojedini gradovi, poput Pekinga i sličnih, ne predstavljaju najreprezentativniji uzorak kada se debatira o nekretninskom balonu iz razloga što na rast cijena u takvom gradu utječu i neki drugi aspekti socijalno-ekonomske prirode. Peking je glavni grad jedne od najmogoljudnijih zemalja svijeta s najbrže rastućom ekonomijom, iz tog razloga posjedovanje nekretnine u centru Pekinga postaje i statusni simbol - Peking je centar moći koji privlači bogate kupce nekretnina iz cijelog svijeta. Slična situacija zapravo se događa i u ostalim svjetskim mega-gradovima, gdje pojedine mikrolokacije značajno odstupaju cijenom od ostalih dijelova, ali u konačnici utječu na cjenovni prosjek područja. Svakako pozitivna stvar u ovoj priči jest što su vladajući relativno rano prepoznali mogućnost nastanka problema povezanih s tako strelovitim rastom cijena u pojedinim dijelovima zemlje, pa su paketom mjera donesenih u travnju ove godine odlučili otežati mogućnost špekuliranja i zagrijavanja tržišta. To je također bitna razlika u usporedbama sa stanjem nekretninskog tržišta u SAD-u gdje nije postojala pravovremena reakcija vladajućih i što je u konačnici rezultiralo eskalacijom kreditne krize. Kineski sustav gradova i njihova podjela je pomalo specifična. Naime, gradovi su tamo podijeljeni u 4 kategorije/zone/reda, u svijetu poznati "chinese tiered city system". Kroz povijest i pod utjecajem vladajućih, kako bi se smanjio ekonomski rizik i provodio kontrolirani razvoj, obalni gradovi su proveli prve ekonomske reforme, prednjačili su u razvoju i slično. Danas su ti gradovi u kategoriji Tier 1 i u nju upravo spadaju najveći, najrazvijeniji i najnapredniji kineski gradovi (Šangaj, Peking...). Upravo u toj "prvoj zoni" primjećen je i najveći rast cijena nekretnina. Kao što ćemo vidjeti kasnije, gradovi druge i treće zone pokazuju znatno umjerenije kretanje nekretninskog tržišta. Iako još ne toliko značajan, prisutan je blagi trend migracije mladih ljudi iz Tier 1 gradova u Tier 2 gradove, prvenstveno zbog značajno povećanih troškova života uslijed ubrzanog razvoja. Isto tako, kompanije su u potrazi za nižim troškovima proizvodnje, također pokazale interes za preseljenje u Tier 2 i Tier3 gradove, na taj način indirektno pomažući sam razvoj manje popularnih zona čiji je rast od 2004. godine počela poticati i sama kineska vlada. Kao što se vidi na Grafikonima 3 i 4, uslijed zagušenja tržišta i mjera koje je poduzela kineska vlada, u proteklih par mjeseci došlo je do pada cijena i aktivnosti nekretninskog tržišta u Tier 1 gradovima, dok Tier 2 gradovi pokazuju manju volatilnost i cjenovnu reakciju, a ista situacija je u dijelu prodaje stambenih jedinica i u dijelu prodaje samih zemljišta. Prema istraživanju Standrad Charatereda koje je provedeno među 30 aktivnih građevinskih kompanija u Tier 2 i Tier 3 gradovima, u narednom periodu ne planiraju odustati ni od kojeg započetog projekta, unatoč smanjenju volumena prodaje, što je iznimno bitno radi održavanja stabilnosti građevinske aktivnosti, poglavito u kratkom roku. Svakako pozitivna stvar u ovoj priči jest što su vladajući relativno rano prepoznali mogućnost nastanka problema povezanih s tako strelovitim rastom cijena u pojedinim dijelovima zemlje, pa su paketom mjera donesenih u travnju ove godine odlučili otežati mogućnost špekuliranja i zagrijavanja tržišta. To je također bitna razlika u usporedbama sa stanjem nekretninskog tržišta u SAD-u gdje nije postojala pravovremena reakcija vladajućih i što je u konačnici rezultiralo eskalacijom kreditne krize. Kineski sustav gradova i njihova podjela je pomalo specifična. Naime, gradovi su tamo podijeljeni u 4 kategorije/zone/reda, u svijetu poznati "chinese tiered city system". Kroz povijest i pod utjecajem vladajućih, kako bi se smanjio ekonomski rizik i provodio kontrolirani razvoj, obalni gradovi su proveli prve ekonomske reforme, prednjačili su u razvoju i slično. Danas su ti gradovi u kategoriji Tier 1 i u nju upravo spadaju najveći, najrazvijeniji i najnapredniji kineski gradovi (Šangaj, Peking...). Upravo u toj "prvoj zoni" primjećen je i najveći rast cijena nekretnina. Kao što ćemo vidjeti kasnije, gradovi druge i treće zone pokazuju znatno umjerenije kretanje nekretninskog tržišta. Iako još ne toliko značajan, prisutan je blagi trend migracije mladih ljudi iz Tier 1 gradova u Tier 2 gradove, prvenstveno zbog značajno povećanih troškova života uslijed ubrzanog razvoja. Isto tako, kompanije su u potrazi za nižim troškovima proizvodnje, također pokazale interes za preseljenje u Tier 2 i Tier3 gradove, na taj način indirektno pomažući sam razvoj manje popularnih zona čiji je rast od 2004. godine počela poticati i sama kineska vlada. Kao što se vidi na Grafikonima 3 i 4, uslijed zagušenja tržišta i mjera koje je poduzela kineska vlada, u proteklih par mjeseci došlo je do pada cijena i aktivnosti nekretninskog tržišta u Tier 1 gradovima, dok Tier 2 gradovi pokazuju manju volatilnost i cjenovnu reakciju, a ista situacija je u dijelu prodaje stambenih jedinica i u dijelu prodaje samih zemljišta. Prema istraživanju Standrad Charatereda koje je provedeno među 30 aktivnih građevinskih kompanija u Tier 2 i Tier 3 gradovima, u narednom periodu ne planiraju odustati ni od kojeg započetog projekta, unatoč smanjenju volumena prodaje, što je iznimno bitno radi održavanja stabilnosti građevinske aktivnosti, poglavito u kratkom roku. Najveći rast cijena, a potom i najveća korekcija u ovoj godini, zabilježena je upravo u Šangaju, Pekingu i Hangzou (sva tri Tier 1 gradovi). U kontekstu nekretninskog balona upravo ovi gradovi su i najčešće spominjani. Nadalje, spomenuto istraživanje navodi da je tijekom 2009. godine, 15% prodanih stanova koje su izgradile anketirane kompanije bilo plaćeno gotovinom. Otprilike 60% kupaca bilo je lokalno stanovnišvo pri čemu je 70% svih kupaca stanove kupovalo kako bi u njima živjeli, a ostatak se u kupnju upustio radi daljnje preprodaje. Građevinskom sektoru otežan je pristup kreditnom financiranju, kao posljedica mjera obuzdavanja nekretninskog tržišta. To je zapravo najveći udarac na male i srednje velike građevinare, s obzirom da su najveće kompanije na rastu tržišta generirale ogromne količine gotovine koje su im u ovoj situaciji dostatne za startanje novih projekata. U potrazi za novim izvorima financiranja, postoji sumnja da su se građevinari okrenuli trust kompanijama koje su u suradnji s bankama omogućavale dostup financiranju. No, krajem srpnja, regulatori su i u smjeru poslovanja trust kompanija lansirali određene zabrane, također sa svrhom što bolje kontrole i obuzdavanja nekretninskih špekulacija. Kompleksno pitanje kineskog nekretninskog tržišta nemoguće je potpuno obuhvatiti ovim kratkim osvrtom. Dodatne probleme zadaje i relevantnost dostupnih statistika, tako da sve dostupne ocjene i savjete internacionalnih analitičkih kuća uistinu treba rezervirano promatrati. Pridržavajući se samo potvrđenih činjenica moguće je zaključiti sljedeće: građevinski sektor ima veliku ulogu u kineskom rastu i razvoju, veliki dio kineskog BDP-a otpada upravo na taj sektor. Lokalne samouprave i državne kompanije ostvaruju velike prihode prodajom nekretnina (prvenstveno zemljišta) i neminovno je da bi kolaps građevinskog sektora imao poguban utjecaj na održavanje visokih stopa rasta koje Kina godinama ostvaruje. Ograničavanjem kreditnih plasmana banaka, podizanjem tražene stope pologa u slučaju hipotekarnih kredita, lansiranjem strožih mjera prema trust kompanijama i sličnim akcijama, vlasti su pokazale spremnost na reakciju u slučaju potencijalnih problema. Također nastoje javnosti poslati signal kako su svjesni situacije te uočavaju strelovit rast cijena u pojedinim područjima (Tier 1 gradovi). Kako vjerojatno ni pod koju cijenu ne žele dovesti u pitanje kontinuitet visokih stopa rasta, poželjno je da se nastavi građevinska aktivnost u Tier 2 i Tier 3 gradovima čiji nekretninski trendovi su bili znatno umjereniji. Pozitivni demografska kretanja, ubrzani razvoj zemlje, povećanje dohotka kućanstava uz visoke stope štednje i nisku zaduženost te postupno mijenjanje potrošačkih navika daju za pravo vjerovati da su tvrdnje o nastanju kreditno/nekretninskog balona poput onog u SAD-u i Japanu ipak pretjerane. Fokusiranim riješavanjem potencijalnih problema i regulatornim odredbama koje bi ograničavale mogućnost špekuliranja moglo bi se primiriti i djelomično "ohladiti" tržište (što se u nekim dijelovima zemlje već i događa). Pritom se, zahvaljujući građevinskoj aktivnosti u Tier 2 gradovima, ne bi ugrožavao rast ekonomije koja uvelike ovisi o ovom sektoru. Svakako zahtjevan zadatak stoji pred kineskom vladom - održavanje  visokih stopa rasta uz strožiju kontrolu nekretninskog tržišta. O tome koliko će ustrajnosti imati u provedbi mjera donesenih u travnju ove godine uvelike će ovisiti i daljnje kretanje na dioničkim tržištima. Piše: Marko Mišulić, fond menadžer NFD Kapital d.d.

O brzom gospodarskom razvoju Azije, posebice Kine, već je proliveno mnogo tinte. Predviđanje nastanka nove regionalne velesile je zbog masovnosti predviđanja postalo već nekako previše svakidašnje. Olimpijske igre u Pekingu 2008 godine, predstavljale su simbolično uzdignuće Kine kao globalnog igrača. Sličnu ulogu su imale i Olimpijske igre 1964 godine u Tokiju, koje su predstavljale završnu transformaciju japanskog gospodarstva. U 2008 godini, kad je gospodarska kriza bila na vrhuncu, svijet je izbliza mogao pratiti posljedice neobuzdanog rasta Kine. Snažan gospodarski rast azijske regije, uz činjenicu, da na tom području živi polovica svjetske populacije i uz spoznaju, da države imaju ogromne devizne rezerve (Kina i Japan imaju najveće svjetske devizne rezerve, Kina 2.000 milijardi dolara, a Japan 1.000 milijardi), me učvršćuje u uvjerenju, da će 21. stoljeće biti obojano u bojama Azije, iako priča nije tako jednostavna, kao što mnogi tvrde. Mnogi ljudi u svojoj interpretaciji azijskog rasta govore o regiji kao o velikoj homogenoj cjelini, koja će u budućnosti dominirati kod svjetskih pitanja. Stvarnost je daleko kompleksnija. Osobno sam mišljenja, da je pojam Azija apstraktna realnost, koja je relevantna prije svega, kartografima. Pojam Azija je uvijek bio koncept Zapada, a ne ideja, koja je radi zajedničkih točaka niknula unutar regije. U stvarnosti su stari Grci izmislili pojam Azija, koji je označavao sve države istočno od Grčke, a imao je blago negativnu konotaciju. Pojam Azija dakle nema niti etične niti vjerske pozadine. Istovremeno povezuje stanovništvo Japana sa stanovništvom azijskog dijela Turske. Politički, samo Mongole možemo ubrojiti među narode, koji su udružili Aziju, unatoč tome, da nikad nisu okupirali Japan. Azija također nema zajedničku religiju, kao što ju ima većina Europe s kršćanstvom. Činjenica je, da je regija vrlo raznolika i podijeljena. Ne možemo očekivati, da će Azija zajednički koračati ka preuzimanju svjetskog primata, vjerojatnije će se među najvećim državama voditi bitka za prevlast. 21. stoljeće neće obilježiti suparništvo između Zapada i Istoka (Azije), nego između velikih azijskih država. Od 1945 godine, u Aziji su dominirale SAD. Razlozi za dominaciju bili su: vojna prisutnost, značaj SAD-a za izvoz azijskih država, SAD su predstavljale nepresušan izvor neposrednih stranih investicija i jaka povezanost (neki bi rekli i kontrola nad) sa Japanom. Strateški značaj regije nesumnjivo raste: utjecaj zapadnih sila u Aziji će i u budućnosti nastaviti rasti. Usprkos tome, da je Barrack Obama dosta drugačiji od svog prethodnika, George W. Bush-a, ne treba očekivati veliki zaokret u odnosu američke vanjske politike prema Aziji. Azijske države su imale o prijašnjem američkom predsjedniku jedno od boljih mišljenja, pošto je između 2001 i 2008 godine Bush uspio poboljšati odnose sa sve tri najvažnije azijske države. Činjenica da mnogi zapadni političari i danas snube azijske države, potvrđuje stratešku važnost regije. Gospodin Bush je dao znatan doprinos u poboljšanju odnosa sa Indijom. U njegovom mandatu SAD su sa Indijom potpisale početak sudjelovanja na području nuklearne energije. Bushova administracija je u slučaju Indije napravila veliki izuzetak, pošto Indija nije među potpisnicama Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja (Nuclear Non-Proliferation Treaty) i ima prijateljske odnose sa Iranom. Kompromis samo ilustrira sve veću važnost Indije, a i sa druge strane također svjedoči o želji SAD, da u regiji uravnoteži rast Kine. Situacija u kojoj postoje tri snažne države je možda neobična za Aziju, ali ne i za svijet. Slična podjela postojala je u Europi u 19. stoljeću, kada su bile Austrija, Velika Britanija, Francuska, Prusija i Rusija vrlo snažne, no ni jedna država nije bila dominantna. Među državama postojalo je također određeno nepovjerenje i nemir, što nije spriječilo razvoj Europe kao najmoćnije svjetske regije ovog razdoblja. Moguće je da će konkurencija između Kine, Indije, Japana i ostalih azijskih država, dovesti do poboljšane produktivnosti u regiji. Interes SAD i Europe za događanja u regiji će nesumnjivo ostati i sve više će se povećavati, što znači, da će dinamika Azije u ovom stoljeću biti ključna i za sve nas.

Katarska nezavisna priča započela je 3.9.1971, kad se je država osamostalila od Udruženog kraljevstva. Mala arapska država svoj snažan ekonomski, te društveni razvoj temelji na izvozu sirove nafte. Gledano politički, Katar je emirat, što znači, da je prvi čovjek monarh dinastije - emir, koji sam postavlja ministre. U Kataru se tek u 2005. godini dogodila značajnija promjena u smislu demokratizacije društva, a to je bilo u vrijeme kad su na nacionalnom referendumu izglasali ustav, koja omogućava, da stanovništvo na izborima bira 30 od 45 člana Majlis al-Shura, koji je ekvivalent parlamentu u nama bliskim demokracijama. Kao i ministre, preostalih 15 članova parlamenta postavlja direktno emir. U Kataru nema političkih stranaka. Gledano ekonomski, Katar je jako uspješan i u doba gospodarske krize, sa najvećom prosječnom stopom gospodarskog rasta u svijetu u posljednjih deset godina – ona je od 2000. godine u prosjeku iznosila 15 posto. Iako su snižene cijene goriva utjecale na stopu gospodarskog rasta u dijelu aktivnosti, vezani na ugljikovodike, Katar je i u najtežim vremenima zabilježio uspjehe, tj. visoki gospodarski rast nedaleko od marke deset posto. Država je mudro i brzo poduprla bankarski sektor, te osigurala njegovu likvidnost sa ciljem, da bi banke mogle nastaviti sa temeljnim poslovnim aktivnostima – opskrbom gospodarstva, te stanovništva kreditima. Katar je na svjetskoj ljestvici konkurentnosti među top 20 država, te je država sa drugim najvećim BDP na stanovnika u svijetu. Katar je u zadnjih nekoliko godina napravio preokret, od izvoza sirove nafte, u najvećeg svjetskog igrača na području ukapljenog zemnog plina, te ima treće najveće prirodne zalihe tog energenta. Država je u prošlim godinama jako puno uložila u infrastrukturu i tehnologiju, povezanu s tim sektorom, što je također rezultiralo povećanim kapacitetom, te stopom rasta stanovništva u prosjeku 10 posto godišnje (1997. godine u Kataru je živjelo oko pola milijuna ljudi, a na kraju prošle godine brojka je prešla 1,6 mio). U državi naime oko 90 posto ukupne radne snage predstavljaju stranci. U zadnje vrijeme je Katar osobito – to bi mogli nazvati trećom fazom razvoja ekonomije – jako orijentiran prema diversifikaciji ekonomskih djelatnosti, koje su u strukturi BDP sve jače zastupljene. U 2009. godini je dio BDP, koji se temeljio na djelatnostima, nevezanima s ugljikovodičnim sektorom, iznosio nešto više od 53 posto. U 2002. godini isti dio BDP-a iznosio je samo nešto više od 42 posto. Ali to ne znači, da je djelatnost ugljikovodičnog sektora sve manja. U razdoblju 2002-08 ugljikovodični sektor realno je rastao prosječno jedanaest posto godišnje, a neugljikovodični sektor šesnaest posto. U 2007 i 2008 godini zabilježen je gospodarski rast od čak 36 i 37 posto. U rastu je dominantan udio neogljikovodičnog sektora, jer je taj u isto doba rastao 41 i 48 posto, a ugljikovodični sektor 28 i 29 posto. Kakve su prognoze gospodarskog rasta ubuduće? Međunarodni monetarni fond (IMF) za 2010. godinu prognozira stopu gospodarskog rasta na razini od 18,5 posto, također je visoka konsensualna procjena rasta analitičara, čije prognoze prati financijski info-vendor Reuters (koja iznosi 16 posto). Ekonomska politika još će biti fokusirana na prirodna bogatstva, to je područje koje se smatra strateškim, ali vlasti imaju na umu, da je mudro osigurati dugoročnu održivost prirodnog potencijala i za mlađe generacije. Sa druge strane, kao što smo već istaknuli gore, Katar se pomiče u smjeru diversifikacije (i na područje alternativne energije) i liberalizacije, te poboljšanju najbolje prakse na poslovnom području. S ciljem, da Katar postane vrlo raspoznatljiva država u svijetu, vlasti su u 2008. godini složile detaljnu strategiju razvoja, koju su imenovali Atar National Visino 2030, u kojoj razvoj paralelno podupiru na četiri temeljna područja – razvoj ljudskih potencijala, socijalne kohezije, ekonomske odličnosti, te razvoja i zaštite prirode. Država je po jednoj strani odlučila biti sve više i više samo regulator, koji proaktivno gradi konkurentnu poslovnu infrastrukturu, te vrši nadzor, a po drugoj odlučila privući strani kapital od internacionalnih kompanija. U te svrhe osnovali su tako zvani Katar Financial Centre (QFC), koji se danas snalazi u centru velikih ambicija investicijske i infrastrukturne strategije. S prikupljanjem stranih motiviranih financijskih investitora, Katar može i očekivati ekspanziju financijskih usluga, te širenje u regiji. Utjecaj Qatara, iako je on mala država, već se sada jako osjeća preko aktivnosti šesteropartnerske asocijacije GCC (Golf Cooperation Council).   Vlasti u Kataru su vrlo svjesne, da je održiv razvoj u budućnosti moguće prvenstveno postići sa društvom znanja i poduzetničkom fleksibilnošću. Zato su i osnovale sveučilišta svjetskog formata, gdje su sklopljena partnerstva sa svjetski prepoznatljivim sveučilištima poput Cornella i Carnegie Mellona. Sa druge strane vlasti pokušavaju što više pojednostaviti procedure, te otklanjati red-type barijere. Uz viziju/strategiju i pomoću efikasnih operativnih poteza u Kataru će doći do jačanja srednje razine društva, koje će signifikantno pojačati domaću potražnju i stvarati nove prilike za domaće djelatnosti vezane uz nju, te tako stvarati novi krug održivog ekonomskog razvoja. Tako će doći do daljnje promjene strukture BDP, gdje će državni novac za investicije u infrastrukturu, sve više i više mijenjati izdaci za proizvode i usluge. Sa jasnom vizijom vlasti u vezi održivog razvoja i rasta, ulagači u regiju mogu osjetiti olakšanje. Naime, nudi im se visoki potencijal uz umjerenu stopu rizika.

Situacija na svjetskim dioničkim tržištima je i dalje nestabilna te bez čvrstih pokazatelja nastanka dugoročnijega uzlaznog trenda. S jedne strane protekla sezona objava poslovnih rezultata kompanije u SAD-u je prošla u pozitivnom ozračju, pa je tako više od 60 posto kompanija objavilo porast prihoda i dobiti koji je nadmašio očekivanja analitičara. Ipak, s druge strane raste zabrinutost zbog loših makroekonomskih pokazatelja te mnogi analitičari spominju da nas čeka još jedan pad ekonomske aktivnosti prije trajnijeg oporavka svjetskog gospodarstva. Tako su i prinosi otvorenih investicijskih fondova nestabilni. U posljednje vrijeme najbolje rezultate ostvaruju oni fondovi koji su usmjereni na razvijenija tržišta. U ovoj godini najveći prinos od dioničkih fondova bilježi fondovi MP-MENA.HR (10,9 posto) i Ilirika Azijski Tigar (7,4 posto). U skupini mješovitih fondova najbolji je fond AC Global Balanced Emerging Markets (5,5 posto), a slijedi ga Allianz Portfolio (3,7 posto). Među obvezničkim fondovima najbolje prinose bilježe Erste Bond (7,9 posto) Raiffeisen Bonds (7,4 posto) i PBZ Bond (6,7 posto). Pobjednik u skupini novčanih fondova je Erste Euro Money (3 posto), a prinosi ostalih novčanih fondova kreću se u rasponu između 0,3 do 2,9 posto. Prema posljednjim podacima Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga krajem srpnja ukupna imovina otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom bila je  12,36 milijardi kuna što predstavlja pad od 11,56 posto u odnosu na mjesec ranije. Tome padu najviše su doprinijeli novčani fondovi, a neto imovina ostalih vrsta fondova ostala je nepromijenjana. Imovina dioničkih fondova u srpnju je nakon pada od 0,38 posto iznosila 2,9 milijardi kuna. Mješovitim fondovima imovina je porasla za 0,42 posto što je za 8,19 milijuna kuna više u odnosu na prethodni mjesec te je iznosila 1,94 milijarde kuna. Porasla je i imovina obvezničkih fondova koji su u srpnju zabilježili porast od 1,99 posto te je krajem mjeseca imovina iznosila 784,46 milijuna, što je u odnosu na mjesec ranije porast od 15,30 milijuna kuna. Imovina novčanih fondova u srpnju je pala za čak 19,47 posto te je krajem mjeseca iznosila 6,735 milijardi kuna, što je za 1,628 milijardi manje u odnosu na lipanj. Promatrano po društvima za upravljanje najveći tržišni udio i dalje drži ZB Invest koji je pod upravljanjem krajem srpnja imao 4,29 milijardi kuna što je 34,76 posto tržišta. Na drugom mjestu nalazi se PBZ Invest sa 2,28 milijarde kuna što je tržišni udjel od 18,45 posto, dok treće mjesto s tržišnim udjelom od 16,22 posto zauzima Raiffeisen Invest te njegova imovina pod upravljanjem iznosi 2 milijarde kuna. Sa više od milijardu kuna upravlja još i Erste-Invest čija imovina iznosi 1,55 milijarde kuna. Od  vijesti s fondovskog tržišta valja izdvojiti da je ZB Invest objavio da od 1. kolovoza 2010. godine smanjuje naknade za upravljanje u novčanim fondovima ZB plus i ZB europlus i obvezničkom fondu ZB bond. Naknade za upravljanje u novčanim fondovima su smanjene s 1,1% godišnje (ZB plus) i 1,2% godišnje (ZB europlus) na 0,9% godišnje, a u obvezničkom fondu ZB bond s 1,4% godišnje na 1,2% godišnje. Osim smanjenja naknade za upravljanje za novčane fondove ZB plus i ZB europlus od 1. kolovoza smanjena je i naknada depozitnoj banci s dosadašnjih 0,12% na 0,11% godišnje.

Kako je drugi kvartal završio donosimo prikaz kako su se od početka godine kretali glavni sektori koji sačinjavaju S&P 500 indeks. Iz grafa možemo vidjeti da su svi navedeni sektori u minusu u odnosu na kraj prošle godine. S&P 500 indeks zabilježio je minus od gotovo 6,2% od početka godine, dok su neki sektori kao materials i energetski zabilježili pad od preko 10%, konkretno 12,2% i 11,8%. S druge strane, četiri sektora su zabilježila manje gubitke od S&P 500 indeksa. Kao što možemo vidjeti, riječ je o Consumer Discretionary (ciklična dobra), industrijski sektor, financijski te Consumer Staples (neciklična dobra). Općenito je mišljenje da kada tržišta bilježe pad ciklični sektori obično padaju više od prosjeka tržišta i suprotno. Iz ovog našeg pregleda vidi se da u ovogodišnjem padu tržišta to ipak nije bio slučaj te je Consumer Discretionary sektor kojeg sačinjavaju uglavnom ciklične dionice najmanje pao. Kretanje sektora koji sačinjavaju S&P 500 indeks Kretanje S&P 500 indeks u zadnjih 12 mjeseci Izvor: Bespoke Investment Group