Postavimo li to pitanje dioničarima banke Bear Stearns i mnogim drugim investitorima koji su nedavno izgubili mnogo novca, dobit ćemo negativan odgovor. Više su zbog takva „laissez-faira“ posljednjih desetljeća veselili brojni menadžeri velikih investicijskih kuća, banaka i drugih financijskih ustanova koji su se obogatili stvaranjem novih proizvoda. Pogledajmo kamo je dovela ta deregulacija.

Rast američke financijske industrije počeo je 80-ih godina. Martin Barnes iz kanadskoga poduzeća za ekonomska istraživanja u svojoj je studiji ustvrdio da se povećao udjel profita financijskih kuća u ukupnom gospodarstvu, i to sa 10 posto 80-ih na današnjih 40 posto. Udjel tržišne kapitalizacije banaka i drugih financijskih tvrtki u tržišnoj kapitalizaciji kompletne burze u istom je razdoblju porastao sa šest na 19 posto. I broj investicijskih fondova u međuvremenu je skočio četiri puta. Vrijednost hedge fondova od 2000. godine povećala se pet puta.

Na neslućen razvoj financijske industrije upozoravaju i dugovi: financijski je sektor danas dužan 45000 milijardi dolara, što je polovica duga cijeloga gospodarstva. Zbog čega je uopće došlo do toga?

Zbog magične riječi – rast. Ona je imperativ i zahtijeva se na svakoj skupštini dioničara. Od menadžera banaka i upravitelja fondova traži se povećavanje profita svake godine i barem za toliko koliko su ga povećali u susjednoj tvrtki. U suprotnom, uprava se na skupu dioničara mijenja kao neuspješna.

A za rast fondova potrebne su dvije stvari: uložiti posuđeni novac i investirati u derivate, primjerice, u opcije. Krug se stvara na sljedeći način: unajmljenim kreditima na burzi se kupuju novi papiri, koji, naravno, porastu. Tako se stvara veća vrijednost imovine, što omogućuje uzimanje dodatnih kredita. Dodatnim kreditima obavljaju se dodatne kupnje i papiri dalje poskupljuju.

Taj sustav može neko vrijeme funkcionirati sam od sebe. Na sličan su se način financirale i hipoteke slabije kvalitete (subprime mortgages). Sve dok nije ponestalo kupaca i proces se obrnuo. Financijske su špekulacije zbog visokih dugova danas sve nesigurnije i mogu ih zaljuljati već male promjene u kamatnim stopama. Hoćemo li se zbog toga vratiti u vremena veće bankovne regulative i u razdoblje dobroga starog bankarstva koje zagovara britanski ministar financija Alistair Darling?

Vjerojatno nećemo. Padovi na burzama su potrebni. Više regulative samo bi vodilo traženju načina da joj financijeri izmaknu. Najbolja je regulativa, i dalje, burzovni slom. Investitori postaju oprezniji. Ni financijski sektor vjerojatno neće doživjeti potpuni pad na burzi, burzovni će se igrači možda sjetiti i drugih oblika ulaganja: dionica realnoga gospodarstva. U svakom slučaju, financije i gospodarstvo ići će ubuduće ruku pod ruku.

Kao u sljedećoj zgodi: U kojoj se jedan stanar čudi kako njegov susjed, mlad i poznat po organiziranju zabava, nema nikakvih problema sa starijom gospođom koja stanuje kat niže, pa ga pita: „Kako vam to uspijeva? Priređujete noćne zabave, a stanarka kat ispod na to ne kaže ništa?“.
„A to? Ništa, samo smo se dogovorili da joj jednom tjedno ispraznim smeće“, odgovara mladić i dodaje: “A u vrijeme zabave da skine slušni aparat!“.

Pregled važnijih burzovnih pokazatelja (navedene su vrijednosti u srijedu, 26.3.08 u 10. sati):
– DAX 30, vriednost 6536 bodova,
– TecDax, vrijednost 738 bodova,
– Euro Stoxx 50, vrijednost  3631 bodova,
– Dow Jones, vrijednost 12532 bodova,
– Nasdaq, vrijednost 2341 bodova,
-Nikkei 225, vrijednost 12706 bodova

Prinosi obveznica do dospijeća:
– 10 -godišnje obveznice…..3,87 % godišnje
– 10 godišnje američke obveznice…..3,48 % godišnje

Cijene sirovina:
– zlato (unča)……935 USD
– nafta (New York)……..101 USD

Zlatko Turkovič

www.zlatkoturkovic.com